Razlaz sa zvijezdom, “politički transfer” i Van Gal u suzama: Barsa je već prolazila kroz teške trenutke

Barselona je u sezoni 2002/2003. predvođena Lujem van Galom prolazila kroz teške trenutke, bila blizu zone ispadanja, ali je na kraju uspjela da se izdigne. Mnogo je sličnosti i ove sezone.

O aktuelnoj finansijskoj i rezultatskoj krizi u Barseloni je sve već poznato. Klub je u ogromnim dugovima, igrači su ljetos morali da pristanu na manja primanja, a uprava nije uspjela da zadrži najboljeg igrača – Lionela Mesija.

Do toga nije došlo preko noći. Navijači i dalje pamte bolne eliminacije iz Lige šampiona i utakmice sa Romom 2018, Liverpulom 2019. (te godine posljednji put osvojili su La Ligu) i Bajernom 2020. godine. Paralelno sa tim, klub je godinama loše poslovao, gubici su se gomilali i na kraju je moralo doći do pucanja.

Eskalacija krize na „Nou Kampu“ dešava se nakon skoro dvije decenije stabilnosti, tokom kojih je Barsa ostvarila velike uspjehe i osvojila brojne trofeje – i na Pirinejima i na kontinentu.

Navijači Barselone pamte sezonu 2002/2003. – i tada je klub prolazio kroz teške trenutke, a na klupi je – kao i sada – sjedio jedan Holanđanin.

Nakon dvije sušne godine sa Lorencom Sera Fererom i Karlesom Rešakom uprava Barselone je na ljeto 2002. ponovo za trenera imenovala Luja van Gala. Holanđanin je u prvom mandatu – od 1997. do 2000. – osvojio dvije titule (1998. i 1999.), a 2000. godine je trofej izgubio u finišu sezone od La Korunje. Imao je osvojen i Kup Španije i Superkup Evrope.

„Prijatelji novinari, odlazim. Čestitam vam”, poručio je Van Gal na oproštajnoj konferenciji 2000. aludirajući na to da su predstavnici medija bili protiv njega.

Dvije godine kasnije ponovo je bio na istom mjestu. Potpisao je trogodišnji ugovor, a jedan od prvih poteza bila je prodaja Rivalda. Brazilac je bio vezan ugovorom još jednu sezonu, tog ljeta je sa Brazilom osvojio Svjetsko prvenstvo u Južnoj Koreji i Japanu, pa se ova odluka mnogima nije dopala. Rivaldo, čini se, nije bio iznenađen.

Van Gal je glavni razlog mog odlaska. Ne volim ga i siguran sam da ni on mene ne voli”, pričao je na rastanku Rivaldo, koji je karijeru nastavio u Milanu i u prvoj sezoni sa „rosonerima” osvojio Ligu šampiona.

Ni Holanđanin nije ostao dužan.

Rivaldo hoće da igra manje, a zarađuje više”, u svom stilu je odgovorio Van Gal.

Ovdje se može napraviti poređenje sa Lionelom Mesijem. Rivaldo je tih godina bio najbolji igrač Barselone, jedan od najboljih na svijetu i nakon njegovog odlaska uslijedila je teška sezona. I Mesi – o čijem značaju za klub ne treba trošiti riječi – ovog ljeta je otišao, istina bez oštrih tonova u obraćanju, ali je i njegovim odlaskom najavljena teška sezona.

Rivaldo je, dakle, sa Van Galom bio u lošim odnosima i otišao je iz kluba, iako je mogao još mnogo toga da pruži. Slično kao Luis Suares, kojeg je Ronald Kuman u telefonskom razgovoru prošle sezone otpisao. Urugvajac je potom prešao u Atletiko i osvojio titulu.

Još jedna paralela ove i sezone 2002/2003. – u klubu je bilo mnogo Holanđana. Tada Van Gal na klupi, na terenu Mihael Rajzinger, Frank de Bur, Filip Koku, Mark Overmars i Patrik Klajvert. Sada su tu Ronald Kuman, Memfis Depaj, Frenki De Jong i Luk de Jong.

Odlazak Rivalda i porazi od Betisa i Valjadolida nagovijestili su lošu sezonu. Ekipa je bila u donjem dijelu tabele, a nakon četiri vezana poraza prije Božića došla u situaciju da se bori za opstanak. Bijele maramice, kojima su navijači mahali bili su česta pojava tokom mečeva. Svi su željeli rastanak sa Van Galom.

Situaciju je dodatno zakomplikovao transfer Huana Romana Rikelmea. Argentinac je doveden iz Boke kao zamjena za Rivalda, plaćen je 11 miliona eura, a uoči odlaska u Španiju njegov brat je kidnapovan, što je kod Argentinca dodatno pojačalo želju da napusti domovinu.

Dolazak Rikelmea nije se dopao Van Galu. Nazvao je to „političkim transferom”, a fudbalera je konstantno držao na klupi. A i kada bi mu pružio šansu to bi obično bilo na poziciji krila, gdje se argentinski čarobnjak nije snalazio.

Razlaz sa Rivaldom, ignorisanje Rikelmea i loši rezultati. Sve je bilo protiv Van Gala, a situacija je konačno eskalirala 26. januara 2003. godine – Barselona je u Vigu izgubila od Selte 2:0 i u tom trenutku na 15. mjestu imala samo tri boda više od Rasinga, koji je bio u zoni ispadanja.

Vigo je bio Van Galov Vaterlo. Posljednja bitka i konačni poraz. Holanđanin je dobio otkaz i u klub je došao Radomir Antić kako bi spasio što se spasiti može.

„Kada je saznao za otkaz ušao je u svalačionicu, počeo da priča i rasplakao se. Plakao je kao beba. Bio je povrijeđen. Bio je tvrda, hladna, a u tom trenutku totalno uništena osoba”, opisao je tadašnji fudbaler Barselone, Filip Kristanval dešavanja nakon poraza u Vigu.

Ipak, treba reći da je Barselona i pored loših rezultata u domaćem šampionatu, u Ligi šampiona igrala sjajno i do Van Galovog odlaska imala deset uzastopnih pobjeda, računajući i dvomeč protiv poljske Legije u 3. kolu kvalifikacija. Niz je nastavljen i sa Antićem (ukupno 15 mečeva bez poraza u ovom takmičenju), da bi ih jedino Juventus u revanšu četvrtfinala savladao (2:1) na „Nou Kampu” i eliminisao iz ovog takmičenja.

Uprava je od Antića tražila samo jednu stvar – da izbjegne ispadanje. A to za čovjeka, koji jedini može da se pohvali da je pored Barselone vodio i Atletiko i Real Madrid nije bilo teško. U posljednjih osam kola „blaugrana” je osvojila 19 bodova i završila na 6. mjestu na tabeli.

Opstanak je obezbijeđen, klub je čak i osigurao izlazak u Evropu naredne sezone, ali je Antić uradio mnogo veću stvar od toga – u prvi tim je uveo Viktora Valdesa i Andresa Inijestu, dok je Ćaviju dodijelio ofanzivniju ulogu od one koju je do njegovog dolaska imao. Time je postavio kamen temeljac nove Barselone, pružio šansu igračima, koji će postati okosnica ekipe u narednom periodu, tokom kojeg će klub ponovo biti na vrhu španskog i evropskog fudbala.

Po završetku sezone Antić je otišao, a u klubu su uslijedili izbori za predsjednika na kojima je pobijedio Đoan Laporta.

Laporta je tog ljeta doveo Ronaldinja, a na klupu je sjeo još jedan Holanđanin – Frank Rajkard i počela je nova era Barselone. Tri godine kasnije klub je osvojio La Ligu i Ligu šampiona.

Đoan Laporta se prošle godine vratio u klub, koji je tokom njegovog prvog mandata ostvario lijepe rezultate. Za razliku od prvog mandata, kada je doveo najboljeg igrača svijeta (Ronaldinja) i lansirao igrača, koji će narednih godina to postati (Lionel Mesi), ovog puta situacija je drugačija. Barsa je u ogromnim dugovima, ostala je bez Mesija, a jedina sličnost je što je i sada, kao i u prvom Laportinom mandatu trener Holanđanin.

Samo što je sa Rajkardom Barselona osvajala trofeje, a sa Kumanom to malo teže ide. Tako da kao i do sada, možemo samo da se nadamo da će se nešto promeniti i pratimo fudbal uzivo na platformama za online kladjenje.

About the author

Antonie Meeker

Antonie Meeker is a chief content editor for Mechanicfaq. He is an avid adventure hunter and loves to ride his ATV anywhere he can. He lives with his girlfriend and their cat named Moe.

Leave a Comment